fbpx
Your API key has been restricted. You may upgrade your key at https://www.weatherbit.io.

Nauka otkriva: Šta se zaista dešava u glavi vašeg mališana kada vas ugrize ili vrišti na ulici

Roditelji male dece često pokušavaju da shvate šta se dešava u tim glavicama i pitaju se “zašto se bacaju po podu?”, “zašto me grizu bez razloga?”, “zbog čega me gleda u oči dok piški?”… Najveći problem je to što oni nisu sposobni da izraze šta u tom trenutku osećaju, ali zato nauka može…

Neurolog dr Din Burnet, autor knjige “Mozak idiota” i kolumnsta prestižnog magazina “Gardijan”, kaže da je rani razvoj mozga veoma fascinantan jer se sve životne osobine formiraju baš u periodu ranog detinjstava. Dr Burner je takođe otac četvorogodišnjeg sina i jednogodišnje ćerke, tako da je svoja istraživanja imao prilike i da primenjuje u praksi.

I evo šta je on otkrio, šta se i zbog čega dešava u glavama klinaca i zbog čega je kod njih sve crno ili belo:

Deca nemaju sposobnost dugoročnog pamćenja

Odrasli zaključuju na osnovu iskustva i sećanja kako treba da se ponašaju u datoj situaciji. Mališani ne. Za malu decu je sve novo i uzbudljivo, nemaju iskustvo na osnovu kog bi mogli da rasuđuju. Čak do sedme godine deca nisu sposobna da skladište mnogo sećanja i informacija. 

Ponavljanje nasuprot razumevanja

Mozak se ne razvija u skladu sa telom. Dete, svakodnevnim ponavljanjem može da savlada puženje kao mehaničku radnju, ali ne i zbog čega ne treba da puzi na određena mesta i zbog čega je tamo negde opasno. Baš ono što je drugačije u odnosu na prethodni dan, to je ono što ih pokreće. U njihovim mozgovima se još uvek nisu ostvarile sve neurološke veze. Kada se njihova očekivanja ne ispune, oni izgube kontrolu. Oni ne znaju samostalno da reguju, zato je potrebno da im damo “znak za uzbunu”.

Dečji mozak radi duplo više

Zapravo mnogo više u odnosu na mozak odraslog čoveka. Tek u adolescenciji počinju da se formiraju neurološke veze koji čini da dete može da razume neke stvari i da ih ‘obrađuje’ na način na koji to radi mozak odrasle osobe.

Bori se ili beži

Duboko u malom mozgu postoji “senzor za bezbednost” koji na opasnost i visoko stresne situacije reaguje sa “bori se ili beži”. Izbegavanje nekih potencijalno smrtonosnih stvari kao što su zmije ili pauci, usvojili smo evolucijom, ali neke usvajamo postepeno, u zavisnosti od razvoja mozga. Iz tog razloga deca ne znaju zbog čega su neke stvari opasne, oni samo vide da im je to nepoznato, i kreću… 

Evolucija plakanja

Vaše dete se baca po ulici i plače? Potpuno očekivano. Sa stanovišta evolucije, razlog zbog kog dete plače i ima izlive besa je način na koji skreće pažnju na sebe u svetu odraslih, u grupi ili zajednici. Nekada plač i glasno vrištanje su terali predatore, danas to je poziv roditeljima u pomoć, način na koji dete poručuje da su mu roditelji potrebni. Dakle, plač je biološki imperativ.

Deca ne osećaju ukuse na isti način kao i odrasli

Svaki roditelj želi da svom detetu usadi zdrave navike u ishrani. Ali mnogi roditelji ne znaju da postoji naučni razlog zbog kog deca više vole tortu od, na primer, brokolija. 

Mališani imaju različite čulne senzacije, što se odnosi i na čulo ukusa, tako da njima brokoli ili spanać mogu imati jači i gorči ukus, u odnosu na to kako ga osećaju roditelji. Za razliku od sladoleda koji je pun šećera, a to je baš ono što mozak deteta traži, mnogo energije. 

Starija deca plaču više nego bebe, samo glasnije

Ako ste pomislili da vaša beba, kada malo poraste i kada bude mogla da vam kaže šta je muči, neće više plakati, prevarili ste se. Kako se razvija, dečji mozak je sve “teži za rukovanje”. Recimo, sa 5 godina deca imaju osnovni nivo razumevanja, ali im ta sposobnost razumevanja samo pomaže da shvate kada stvari ne idu onko kako su oni zamislili, i onda zbog toga plaču. Povoljnije nego u periodu kada su bili bebe je to što sa starijom decom može da se razgovara i da se radi sa njima kako se napadi besa u budućnosti ne bi ponavljali. 

Dečja glava je kompleksno mesto. Razmislite samo o tome koliko su vaše misli haotične, a imate sposobnost da samostalno radite na sebi, a onda pomislite na njih koji ne maju tu mogućnot samokontrole.

Dr Burnet kaže da roditelji uvek treba sebi da govore “nije dete krivo!” jer oni zaista ne žele namerno da vi budete budni celu noć i nije im cilj da vam upropaste dnevni raspored.

Preuzeto: Yumama.com

Tagovi:
Pročitajte još: