fbpx
Your API key has been restricted. You may upgrade your key at https://www.weatherbit.io.

Naučnici štite industriju pesticida

Novi dokazi govore o tome da se novac poreskih obveznika u SAD koristi za zaštitu Monsanta i drugih kompanija koje proizvode pesticide kako se ne bi otkrila šteta koju ove hemikalije nanose zdravlju.

Priča je kao iz holivudskog trilera. Džejms Roulend, nekada glavni čovek odeljenja za pesticide (OPP) vladine agencije za zaštitu životne sredine EPA, istovremeno je radio za Monsanto, koji je osim po GMO, poznat i kao značajan proizvođač pesticida i herbicida, pre svega prokaženog herbicida Roundup, koji je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), koja radi pod pokroviteljstvom SZO, proglasila za „hemikaliju koja je verovatno kancerogena za ljude“ (glifosat je glavni sastojak Roundup-a). Trenutno se vodi 60 procesa po tužbama protiv Monsanta i Roundup-a, sa tvrdnjom da je ovaj pesticid izazvao ili doprineo oboljevanju od non-Hodžkin limfoma. (Od 1970. kada je ovaj herbicid počeo da se upotrebljava, 700 ljudi je tužilo Monsantno zbog pomenutog problema.)
Sve ovo, međutim, nije bilo dovoljno za EPA-u, pa je 2016. Monsantno odbranio Roundup u SAD, upravo na osnovu EPA-inog izveštaja (čiji je ključni istraživač bio Roulend) po kome ispada da „glifosat verovatno nije kancerogen“. I ne samo to. Postoje dokazi da je Roulend upozorio Monsantno o izveštaju IARC-a, mesecima pre nego što će biti objavljen, tako da su iz kompanije mogli da pripreme odbrambenu strategiju, kao i da je stopirao istragu o glifosatu koju je vodila Agencija za toksične supstance i registar bolesti (deo Ministarstva zdralja SAD), a sve u korist Monsanta. Prepiska pokazuje da je Monsantno nastavio da računa na Roulenda i nakon što je napustio EPA. Stvar je dodatno „zabiberio“ sam Roulend, tako što nije želeo da odgovori na pitanje tužilaštva o tome za koga je radio nakon što je otišao iz EPA. Nakon što ga je sud prisilio da da iskaz, ispostavilo se da je radio kao konsultant za tri hemijske kompanije, koje su u bliskim vezama sa Monsantom. Tužilaštvo sada traga za čvrstim dokazima koji bi povezali njegov rad u EPA i Monsanto, odnosno kada je i za koga radio, koliko je bio plaćen za taj rad, kako bi mogli da izgrade slučaj protiv Monsanta. Jer, Roulenda svakako Monsantno nije direktno plaćao. Sumnja se da je u slučaj umešan i  Američki savet za nauku i zdravlje (ACSH), odnosno da je novac išao preko ove organizacije koja tvrdi da je nezavisna i da okuplja naučnike koji su privrženi razobličavanju naučnog „đubreta“, a za koju se smatra da je daleko od nezavisnog i pouzdanog naučnog izvora (naime, oni dobijaju novac za istraživanja od duvanske, hemijske, farmaceutske, naftne industrije). O ACSH je nedavno pisao USA Today i bio kritikovan zbog toga.

Istraživanja pod sumnjom
Tu dolazimo do novog važnog pitanja, onog o pouzdanosti istraživanja finansiranih od strane industrije. Ova istraživanja su nepouzdana, jer finansijski interes utiče na „nameštanje“ rezultata. Činjenica da hemijska industrija finansira i blisko sarađuje sa univerzitetskim istraživanjima u domenu poljoprivrede nameće pitanje o poverenju u takva istraživanja. Nedavno je u kanadskom magazinu Walrus objavljen tekst kojim se otkriva veza između Univerziteta Gvelf i privatnog sektora. Brus Livesi piše: „Predstavnike univerziteta regrutuju poljoprivredni giganti da bi ublažili kritike na račun njihovih proizvoda, i tako pomogli prodaju potencijalno opasnih hemikalija… Svake godine Monsanto, BASF, Du Pont, potroše stotine hiljada dolara na istraživanja Univerziteta Gvelf koja se bave uticajem njihovih proizvoda na zdravlje i životnu sredinu.“
Istoričarka nauke Naomi Oreskes sa Harvarda kaže da ovakva istraživanja imaju za cilj da „kreiraju sumnju“ kako bi se odložilo, ponekad i godinama, ako ne i decenijama, donošenje regulative o problematičnim i potencijalno opasnim sastojcima. Na taj način, nauka postaje kontroverzna ili „nejasna“. Evo samo jednog primera. Analiza 115 istraživanja iz 2005. o bisfenolu i njegovom uticaju na žive organizme, pokazala je da je 94 od 104 javno finansirana istraživanja otkrilo opasnost od ove hemijske supstance, i nijedno od 11 istraživanja koja je finansirala industrija.
Duvanska industrija je od pedesetih godina 20. veka radila isto, decenijama uspevajući da se „izvuče“.

Istina je jednostavna: pesticidi nas truju
Pesticidi, poput Roundup-a, ozbiljno utiču na život i zdravlje živog sveta, a štiteći proizvođaće pesticida i herbicida, čini se ozbiljan zločin protiv ljudskog roda. Prema nedavnom izveštaju UN, 29 pesticida je odgovorno za 200.000 smrtnih slučajeva usled akutnog trovanja svake godine, a hronično izlaganje se dovodi u vezu sa kancerom, Alchajmerovom i Parkinsonovom bolešću, poremećajem u radu hormona, razvojnim poremećajima i sterilitetom.
I, dok je hrana glavni izvor pesticida za prosečnog čoveka, posebno su ugroženi ljudi koji žive u poljoprivrednim oblastima. Izveštaj SZO ističe da zagađenost životne sredine, koja uključuje i pesticide, ubije 1,7 miliona dece svake godine. Oba ova izveštaja imaju iste preporuke za korišćenje poljoprivredne hemije – smanjite je ili je se potpuno oslobodite.
Osim što utiču na ljude, ove hemikalije utiču i na tlo, kao i na životinjske vrste.
Testovi Asocijacije organskih potrošača otkrili su da 93% Amerikanaca imaju glifosat u urinu, što povećava potrebu za strožim testiranjem hrane i regulativom o korišćenju pesticida.

Evropski propisi su znatno stroži?
Kanadska Agencija za inspekciju hrane otkrila je ostatke glifosata u 30% uzoraka žitarica, a prekomeran nivo je pronađen u 4% uzoraka. U SAD je maksimalna dozvoljena dnevna doza glifosata 1,75mg po kg, a u EU 0,3mg po kg. Kada je o maksimalnom nivou ostataka glifosata u vodi reč, SAD dozvoljavaju 700 ppb, a EU 0,05ppb.

Jedina zaštita je – organsko
Najveći nivo glifosata je u hrani koja je njime tretirana neposredno pre žetve, kako bi se povećao prinos. Ovo uključuje ovas, pšenicu, sočivo, leblebije (iz konvencionalne proizvodnje). Prema laboratoriji Instituta za istraživanje zdravlja, ova hrana može da sadrži nivoe glifosata koji prelaze 1000 ppb. Ljudi koji redovno jedu organski ovas imaju upola manje nivoe glifosata od onih koji ne jedu organski ovas.

Preuzeto: Zdravahrana.com

Tagovi:
Pročitajte još: