fbpx
Your API key has been restricted. You may upgrade your key at https://www.weatherbit.io.

Prva žena koja je postala doktorka medicine

Elizabet Blekvel

Rođena je 3. februara 1821. godine u Engleskoj. Kada je bila veoma mala, njena porodica se seli u Sjedinjene Američke Države, a njen otac je bio politički aktivista koji je podržavao socijalne reforme i abolicionizam. To ga je dovelo do bliskog prijateljstva sa Vilijemom Lojd Gerisonom. Nažalost, njegovi poslovni potezi nisu naišli na uspeh, pa je porodicu, nakon svoje prerane smrti, ostavio praktično bez ikakvih finansijskih sredstava.

Ujedinjenim snagama, Elizabet je sa svoje dve starije sestre i majkom otvorila privatnu školu za podršku porodici u Sinsinatiju. Elizabet se dugo opirala ideji da se školuje u domenu medicine, ali nakon nekoliko godina i usled uticaja škole koju su porodično vodili, odlučila je da se obrazuje za lekara, posebno kako bi mogla da pomogne ženama koje su joj se u ovoj školi obraćale za pomoć pri zdravstvenim i drugim problemima.

Tek godinama kasnije, Blekvel će priznati da su joj studije medicine poslužile i kao „barijera“ za ulazak u bračne vode.

Nekoliko godina školovala se u Kentakiju, potom u Severnoj i Južnoj Karolini, a medicinu je čitala i usavršavala i privatno. Tek oko 1847. godine odlučila je da potraži medicinsku školu gde će ostvariti puno pravo na studiranje. Sve vodeće škole iz oblasti medicine su je odbile, a kada se prijavila na Ženevsku medicinsku školu, uprava je odlučila da studenti glasovima odluče da li da podrže ili ne njen prijem na ovu ustanovu. Ubrzo je stekla brojne simpatije, kako među kolegama studentima, tako i među profesorima, zbog svoje izuzetne visprenosti i dara za medicinu.

Diplomirala je među prvima u svojoj klasi, u januaru 1849. godine i tako postala prva žena sa diplomom medicine i prva žena doktorka medicine u savremenom dobu.

Ubrzo nakon diplomiranja, svoje medicinsko usavršavanje nastavila je u Engleskoj, pa potom i u Parizu. Tamo je, spletom nesrećnih okolnosti i pretrpevši ozbiljnu infekciju oka, zbog koje je ostala slepa na jedno oko, zauvek odustala od ideje da postane hirurg. Iz Pariza se vraća u Englesku, gde radi u bolnici Sv. Bartolomeja. Tamo upoznaje i sprijateljuje se sa čuvenom Florens Najtingdejl.

Početkom pedesetih godina 19. veka, Elizabet se vraća u Njujork, gde objavljuje medicinske članke, a 1853. otvara i dispanzer. Brzo potom, udružuje se sa mlađom sestrom Emili i doktorkom poreklom iz Poljske, koje je obe ohrabrila da se obrazuju za medicinu. One su počele da stvaraju kliniku, a nekoliko vodećih lekara muškaraca podržali su ovu ideju. Već 1857. godine su sestre Blekvel sa Poljakinjom Zakrzevskom otvorile kliniku pod nazivom „New York Infirmary for Women and Children“. Elizabet Blekvel nakon dve godine, na godišnjem skupu medicinara u Velikoj Britaniji, postaje prva žena koja se upisala u britanski medicinski registar. Tamo je održala niz predavanja kojima je inspirisala žene da se upoznaju sa medicinskom profesijom i krenu putem obrazovanja za lekarke.

Po povratku u SAD, nastavila je sa radom u svojoj klinici, a tokom trajanja Građanskog rata, njena ustanova pružala je pomoć u vidu obuke medicinskih sestara za službu u ratu.

Nakon završetka rata, tokom 1868. godine, Blekvelova je, u saradnji sa Florens Najtingdejl, otvorila Ženski medicinski koledž. Koledž je radio punih trideset godina.

Tokom 1875. godine, postavljena je za profesora ginekologije na Londonskoj školi medicine, a tamo je provela svoj radni vek sve do 1907. godine. Umrla je u Saseksu, 1910. godine.

Tagovi:
Pročitajte još: