fbpx
Your API key has been restricted. You may upgrade your key at https://www.weatherbit.io.

Antibiotik nije lek za obaranje visoke temperature

Hladni dani su stigli, a sa njima i brojne infekcije. Iako se zimi uglavnom misli i priča o gripu on je samo jedan (ali i veoma opasan virus) od mnogih koji napadaju decu, ali i odrasle. Nosići rade, deca kijaju i kašlju, a to se skoro može smatrati normalnim za zimske mesece. Ako dete nema visoku telesnu temperaturu ne treba mnogo obraćati pažnju na ove uobičajene tegobe.

Svako ko se bavi lečenjem dece sreće se sa ogromnim brojem pitanja koja se tiču nekritičke (prekomerne) upotrebe antibiotika kod pacijenata koji imaju visoku temperaturu u toku virusnih infekcija.  Slede najčešća pitanja vezana za povišenu temperaturu, antibiotike i lekove za obaranje visoke temperature.

Koji su najčešći uzroci povišene temperature u ovom hladnom periodu?

 

Uzroci povišene temperature kod dece su raznoliki, ali uzimskom periodu prvo mesto čvrsto drže virusne infekcije disajnih organa. Kada govorimo o pretškolskom uzrastu, preko 90% svih infekcija disajnih organa čine upravo virusne infekcije.

Zašto moje dete i dalje ima visoku temperaturu, iako je već pod antibiotskom terapijom, a a živahno je kad temperatura padne?

Ovde smo se osvrnuli na pitanje velikog broja roditelja koji smatraju da davanjem antibiotika temperatura mora da se normalizuje. Ovo naprosto nije tačno, kada govorimo o virusnim infekcijama. Medicinska činjenica je da NEMA antibiotika koji može da pobedi virus!

Zato je potpuno jasno zašto dete koje uzima antibiotik, a ima virusni unfekciju ima “pravo” da ima visoku temperaturu 5 do 7 dana – koliko obično infekcija traje! Ako je virusna infekcija uzrok visoke temperature, a virus je nedodorljiv za antibiotik, nema prepreka za njegovo razmnožavanje. Kad je dete dobrog raspoloženja (kad temperatura padne) skoro sigurno se radi o virusnoj infekciji!

Treba zapamtiti medicinsku istinu da ANTIBIOTIK NIJE ANTIPIRETIK – dakle NE služi umesto leka koji obara povišenu temperaturu!

Da li davanje antibiotika “unapred” pomaže deci koja pate od virusnih infekcija?

Ne pomaže! Koncept “da ipak damo antibiotik da se dete pokrije” je  potpuno pogrešan!

Ako dete ima sve znake virusne infekcije (najbolje je da to pedijatar potvrdi kada se radi o deci sa visokom telesnom temperaturom) ANTIBIOTICI SE NE DAJU “unapred”!

Ima li izuzetaka, da li postoje virusne infekcije koje ipak traže antibiotsku terapiju?

Jedna od komplikacija virusnih infkecija može biti i upala pluća. Iako je ona primarno virusna UVEK se daju antibiotici, a razlog je lako razumeti – kada virus ošteti plućno tkivo ono je “ranjeno” i lako se inficira i bakterijama  koje u normalnim okolnostima (kada nema virusne infekcije) NISU opasne za dete. Zato se daju antibiotici – da se spreči dodatno pogoršanje koje bi produžilo tok bolesti i iscrpelo dete.

Drugi razlog su takozvane mešane infekcije. Desi se da uz virusne infekcije “ide” i poneka bakterija, koja u uslovima oslabljenog imuniteta (koji je iscrpljen virusnom infekcijom) lako napada bronhije i plućno tkivo. I tada su antibiotici od velike pomoći.

Ipak, ove sitacije nisu česte, i mnogo je veća verovatnoća da će se dete oporaviti od virusne infekcije. Kada se komplikacije dese, posle pregleda pedijatra se donosi odluka o daljem tretmanu i eventualnom uvođenju antibiotika.

Da li ima smisla davati antibiotik kod gripa?

NEMA!

Ma kako visoka temperatura bila, ona se ni kod gripa NE skida antibiotikom, a kako se radi o virusnoj infekciji, BESMISLENA je antibiotska terapija. Tempertura se kod gripa obara antipireticima – najbolje ibuprofenom , ali o tome će biti reči u nastavku teksta.

Kada roditelji treba sami da daju antibiotik?

NIKADA, osim ako nisu lekari i mogu objektivno da procene stanje svog deteta.

Antibiotici NISU bezazleni lekovi – oni imaju brojne neželjene efekte, ali sada pouzdano znamo da OSLABLJUJU imuni sistem!

Pre eventualne terapije potrebno da pedijatar pregleda dete, i donese odluku o lečenju antibiotikom! To ponekad nije laka odluka! Potrebno je mnogo znanja i iskustva da se leče deca, a naročito da se kod deteta koje ima visoku telesnu temperaturu proceni kada je potrebno dati antibiotik.  Često su potrebne i dodatne analize (krvna slika i pregled mokraće) da bi se donela odluka o uvođenju antibiotika – BEZ jasnog DOKAZA da se radi o bakterijskoj infekciji, antibiotici se NE daju!

Deca koja često uzimaju antibiotike imaju ozbiljan problem kada “zarade” neku od ozbiljnijih infekcija. Tada se obično moraju primeniti snažniji antibiotici  koji se daju intravenski, a terapija traje duže, ali su i neželjeni efekti opasniji. Ako se jednom krene sa bespotrebnim davanjem antibiotika  detetu ulazi se u začarani krug nepotrebnog davanja sve “jačih” (šireg spektra) antibiotika, a to gomila i neželjene efekte terapije i dovodi do SLABLJENJA detetovog imuniteta!

Šta je rezistencija bakterija na antibiotike?

To je OTPORNOST bakterija na antibiotike! Nažalost, rezistencija bakterija je u DRASTIČNOM porastu upravo zbog nekritične upotrebe antibiotika!

Tako su nastale “superbakterije” koje NE reaguju ni na jedan pozati antibiotik, a to je OGROMAN problem!

Šta da se radi kad dete ima visoku temperaturu?

Evo šta treba da se radi:

  • Rashladite dete

Kada ste u kući ili stanu skinite dete, a nemojte ga pokrivati!

Veliki broj roditelja, a skoro sve brižne bake se plaše da otkriju dete, “da se ne prehladi”. Ovo je velika zabluda, ali i opasnost po dete. Pretopljavanje deteta dodatno povećava temperaturu i rizik od komplikacija. Hlađenje je najbrži i najefikasniji način obaranja povišene telesne temperature dok čekamo da lek (antipiretik) ispolji očekivani efekat (to je obično 20-30 minuta, a nekada je potrebno i duže čekati).

Kada se radi o veoma visokoj temperaturi – preko 39-39,5oC najbolje “oružije za brzo dejstvo”, pored antipiretika koji treba dati što pre, je tuširanje dece mlakom vodom. Treba izbegavati hladnu vodu koja je veoma neprijatna za dete koje “gori”.  Umesto tuširanja možete mlakom vodom natopiti pamučnu pelenu, potom pažljivo “orositi dete” koje sedi ili leži, tako da koža bude pokrivena kapljicama mlake vode.  Zatim se golo dete ostavi da se osuši bez pokrivanja. Ova se procedura može ponavljati koliko je potrebno, za razliku od lekova koji imaju definisane dozne intervale.

Alkoholne frikcije su praktično napuštene, iako ima lekara koji ih i dalje “prepisuju” deci sa izuzetno visokom temperaturom. Pokazalo se da je mlaka voda jednako efikasna kao i alkohol, ali je daleko manje neprijatna za dete.

Pravilno rashlađivanje deteta je neophodno, efikasno, ali kratkotrajno. Zato je neophodno primeniti lekove za snižavanje temperature!

  • Lekovi za obaranje temperature – antipiretici

Lekovi su stub borbe sa visokom temeperaturom. Njih treba davati kada je telesna temperatura iznad 38oC, a po nekim preporukama posle 38,5!.

Na našem farmaceutskom tržištu postoji nekoliko preparata koji su prikladni za obaranje visoke telesne temperature kod dece, a najčešće se koriste ibuprofen i paracetamol.

Kako se daju antipiretici?

Antipiretici se najčešće daju kao sirupi – oralno ili kao čepići u guzu – rektalno. Prirodnije je da se lek da kašičicom (oralni put), ali ako dete povraća ili odbija lek na usta mogu se primeniti čepići (supozitorije).

Kod primene čepića, dete staviti potrbuške, nežno staviti čepić u guzu, potom rukom stisnutu guzu u trajanju od par minuta da rastopljeni čepić ne iscuri napolje. Paracetamol se može nabaviti u obliku supozitorija, za razliku od ibuprofena. Doze su iste, a efekat leka nastaje nešto brže nego kod oralnih preparata. Supozitorije ne treba davati kada dete ima proliv jer tada se lek ne može resorbovati sa sluznice rektuma, ali se može pogoršati proliv izazivanjem nepoželjnih pokreta debelog creva.

Koji je antipiretik dati prvi – ibuprofen ili paracetamol?

Posle trećeg meseca života ibuprofen i pracetamol se bezbedno (uz poštovanje preporučene doze i intervala primene leka) mogu dati deci.

Do pre desetak godina je većina pedijatara bila za paracetamol kao “prvu liniju” napada na povišenu temperaturu, ali se sada situacija promenila. Nekoliko ozbiljnih medicinskih studija je pokazalo da ibuprofen ima isti ili bolji bezbednosni profil od paracetamola, ali da efekat nastupa ranije i traje duže u poređenju sa paracetamolom. Predoziranje paracetamolom (intoksikacija) može dovesti do smrtnog ishoda, a to nije zabeleženo kod predoziranja ibuprofenom! Ovo naravno ne znači da treba preterivati sa dozama ibuprofena – nikako ne treba prekoračivati preporučenu dozu, kao ni skraćivati intervale davanja bez konsultacije sa lekarom.

Ibuprofen ima jednu prednost – on deluje i antizapaljenski (antiinflamatorno)! Dakle, pored snižavanja temperature (antipiretski efekat) i tretmana bola (analgetski efekat) ibuprofen smanjuje upalu, a ona je praktično uvek prisutna kod infekcija disajnih organa (prehlade, grip, upale uha…) koje su aktuelne u ovim hladnim danima. Paracetamol nema antizapaljenski efekat, iako je efikasan antipiretik i analgetik.

Zato se ibuprofen probio na prvo mesto u terapiji visoke temperature i bola kod dece.

Mogu li se ibuprofen i paracetamol davati istovremeno?

Ne treba davati oba leka istovremeno.

Postoje definisane preporuke za kombinovanje paracetamola i ibuprofena (u intervalima kad istekne dejstvo jednog leka, a ponovo se javi veoma visoka temperatura), ali to treba raditi samo po upustvu pedijatra. Ovakvo kombinovanje je važno u sprečavanju ponavljanja febrilnih konvulzija (“frasa”), ali za to su roditelji ove dece unapred pripremljeni i obučeni.

Ova dva leka se mogu kombinovati (opet ne istovremeno) i u terapiji veoma jakih glavobolja (migrena), ali je i to isključivo u domenu lekara koji precizira doze i intervale kombinovanja ibuprofena i paracetamola.

Kako se antipiretici doziraju?

Antipiretici se dakle daju po potrebi, kada je temperatura preko 38-38,5oC, ali se mora poštovati doza leka i intervali davanja. Precizno doziranje određuje lekar, ali pomenuti preparati su prilično bezbedni i mame treba da znaju koliko dete može dobiti leka, a da se ne pretera, ali i da se ne da mala doza koja nema efekta. Uputstvo za upotrebu sadrži bezbedno doziranje, pa ga uvek treba pročitati.

Kada lek počinje da deluje?

Svi antipiretici obično traže 15-30 minuta (nekad i duže) za početak dejstva. Zato treba biti strpljiv, a ako temperatura i dalje raste ponoviti tuširanje mlakom vodom. U prvim danima infekcije često je nemoguće, i pored adekvatne doze leka, u potpunosti normalizovati visoku temperaturu! Dobro je da ona bude ispod 38oC, pa i roditelji treba da znaju da sve dok je infekcija u burnoj fazi, ne treba očekivati “čudotvorni” efekat leka za potpunu normalizaciju telesne temperature.

Visoka temperatura se pojavila “u sred noći” – kada možemo mirno sačekati jutro, a da se ne trči u dežurnu ustanovu?

  • Ako se dete posle neprijatnog buđenja brzo rasani, uspostavlja ubičajen kontakt sa roditeljima.
  • Kada posle davanja antipiretika aksilarna (merena pod miškom) temperatura “padne” ispod 38 stepeni.
  • Kada se dete, posle pada temperature, oraspoloži, a potom nastavi mirno da spava (naravno, bez nepotrebnog pokrivanja i utopljavanja).
  • Ako pored povišene temperature nema drugih ozbiljnih simptoma i znakova bolesti (kašalj u napadima, otežano i čujno disanje, povraćanje u seriji…) ne treba žuriti, mirno sačekajte jutro.

Kada bez dlaganja treba obaviti pregled?

  • Kada beba u prva tri meseca života ima visoku temperaturu treba neizostavno posetiti pedijatra. Posle pregleda i brzih laboratorijskih analiza (krvna slika, pregled mokraće) pedijatar će postaviti dijagnozu i odrediti terapiju. Infekcije u prvim nedeljama života se po pravili leče u bolnici, zato ne treba čekati. Ovo važi i za bebe u prvih 12 meseci života kojima temperatura ne padne posle rashlađivanja i datog leka (antipiretika).
  • Ako je dete pospano, totalno bezvoljno, ne može “na noge”, povremno “ječi” ili se ponaša neobično. Ovo dete pored temperature ima sigurno još neki problem koji ide uz febrilnost. Ne treba očajavati, jer i sasvim obične bolesti mogu biti uzrok ovakvom stanju, ali dijagnozu treba prepustiti pedijatru.
  • Kada dete i pored pada temperature bolno plače, uznemireno je, neraspoloženo, neće da spava. To znači da ga, pored temperature, još nešto “muči”. Povijte ga uz sebe, utešite, ali ako no to ne pomaže pođite kod pedijatra.
  • Ako je detetu nemoguće dati lek za temperaturu, ili ako nemamo lekove pri sebi (što ne bi smelo da se desi – sve može da se nema, ali lekovi za obaranje temperature moraju biti na raspolaganju) dete mora kod pedijatra. Ipak, i tada bi valjalo rashladiti dete tuširanjem mlakom vodom, pre polaska kod pedijatra.
  • Ako i pored antipiretika i rashlađivanja temperatura ne pada, nego i dalje raste pa prelazi 40 stepeni. Ovo se veoma retko dešava, ali tada dete treba odvesti lekaru.
  • Kada dete počne da se “grči”, ukoči pogled, ne reaguje na pozive – to su febrilne konvulzije – “fras”. Evo šta da se uradi:

Kada se desi prvi put, roditelji su potpuno zatečeni, pa je najbolje da što pre odvedu dete u najbližu zdravstvenu ustanovu. Ako nemaju mogućnosti za transport, treba pozvati hitnu pomoć. Dok dete ne stigne kod lekara (ili dok hitna pomoć ne stigne kući) – dete treba staviti na bok, NE VADITI JEZIK i ne prskati hladnom vodom po licu. Treba ga ostaviti samo u peleni.

Kako većoj deci (koja ne mogu uzimati tablete), a teško prihvataju sirup, dati ibuprofen, pošto slabo reaguju na paracetamol?

Ponekad je teško je dete naterati da pije lek, ali treba pokušati strpljivim razgovorima uz objašnjenje zašto je to dobro i korisno. Ipak, ima situacija (kakva je upravo sprečavanje febrilnih konvulzija) kada se mora brzo delovati!

Tada je dobro imati lek koji ima “jaču” koncentraciju aktivne supstance, pa se sa MANJOM količinom postiže isti efekat!

Sada je dostupan  Ibuprofen sirup koji u 5 ml sadrži 200 mg ibuprofena, što je dvostruko veća doza u odnosu na “standardni” preparat (Brufen sirup 100mg/5ml).

Tako sa samo 5 ml leka (koji možete “ugurati” dozerom koji se nalazi u pakovanju) postiže odličan efekat za obaranje povišene temperature. Svakako treba voditi računa da se poštuje preporučena dnevna doza, ali se to jasno može videti u uputstvu za upotrebu ili (što je najbolje) precizirati sa pedijatom koji prati dete.

Preuzeto: Mojpedijatar.co.rs

Tagovi:
Pročitajte još: